[color=violet][color=cyan]Esellamualejkum sekama,
ovdje mozete da pisete o iskljucivo sa islamskim temama znaci sve sto sa islamom veze ima pa BUJRUM[/color] [/color]

Pokajanje je obaveza svakog èovjeka
Dr. Jusuf el-Karadavi

Imam Muslim u svom Sahihu prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

„O ljudi, pokajte se Allahu, jer ja se, doista, Njemu pokajem stotinu puta dnevno“.

Dakle, pokajanje je obaveza svakog èovjeka, kao što Uzvišeni Allah kaže: „I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite“ (En-Nur: 31).
To iz razloga što ni jedan èovjek ne može za sebe tvrditi da je èist od svih grijeha i posrtaja. U hadisu se kaže: „Svaki sin Ademov grješnik je“ . Meðutim, nije opasno da èovjek griješi, veæ je opasno da ustraje u svom griješenju i nemarnosti prema Allahu. Otac èovjeèanstva, Adem, a.s., pogriješio je i zaboravio, ali nenamjerno, pa se brže-bolje vratio i pokucao na vrata svog Gospodara, govoreæi: „Gospodaru naš“- rekoše oni – „sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno æemo biti izgubljeni“ (El-A'raf: 23); „I Adem primi neke rijeèi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima pokajanje, On je milostiv“ (El-Bekare: 37). Èovjek griješi, noge mu posrnu pa padne u grijeh, ali se pomoæu pokajanja može podiæi. Pokajanje je gumica koju je Allah podario èovjeku da izbriše svoje grijehe, oèisti se nezavidne prošlosti i oslobodi se griješnièkih okova: „I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite“ (En-Nur: 31). „A pokajnik od grijeha je nalik onom koji grijeha nema“ ; „Allah zaista voli one koji se èesto kaju i voli one koji se mnogo èiste“ (El-Bekare: 222).

Svrha i znaèenje pokajanja

Šta je tevba i šta ona, ustvari, znaèi?

Tevba se ne izgovara samo rijeèima, kako neki ljudi misle, pa kažu: pokajao sam se Allahu, povratio sam se Allahu, pokajao sam se za uèinjene grijehe i odluèio da Allahu budem poslušan.
Ali, to nije stvarna tevba i pokajanje. Tevba je sastavljena iz nekoliko komponenata:

Prva: pokajanje zbog neposlušnosti prema Allahu. Osjeæaj tuge u srcu i griže savjesti zbog propuštenih obaveza prema Allahu. Ta osjeæanja su poput trojice ljudi o kojima je Allah u Svojoj Knjizi govorio. Oni su izostali sa boja, pa kada im je Zemlja, ma koliko bila prostrana, postala tijesna, i kada im je duša do grla došla, i kada su spoznali da je u Allaha jedino spas, On im je oprostio kako bi oprost zatražili, jer Allah mnogo oprašta i On je milostiv. To je kajanje, tuga i griža savjesti.

Druga: da na djelu pokaže dobroèinstvo. Da na mjesto loših, doðu dobra djela i lijepi postupci. Da umjesto lažnog govora, istinu prièa, da umjesto zla radi dobra djela, da umjesto lošeg društva nabavi dobro društvo i okolinu koji æe ga navesti na èinjenje dobra. To se mora uraditi tako, jer Kur'an je nakon pokajanja stavio vjerovanje (iman) i dobra djela: „Ali oni koji su se pokajali, i vjerovali, i dobro èinili, njima se neæe nikakva nepravda uèiniti, oni æe u Džennet uæi“ (Merjem: 60). Spojio je pokajanje sa vjerovanjem, jer grijehovi, naroèito veliki, škode vjerovanju i anuliraju ga: „Bludnik, dok èini blud, prestaje biti vjernik, onaj koji pije vino (alkohol), dok to èini, prestaje biti vjernik, kradljivac, dok krade, prestaje biti vjernik“ . Zato njegov iman se mora obnoviti pokajanjem, a da potom preðe na èinjenje dobrih djela.

To su komponente koje daju smisao pokajanju.

Prepreke pokajanju

Ali, šta to ljude sprjeèava da se pokaju? Šta je razlog njihovog kašnjenja s tevbom? O tome moramo nešto saznati.

Sljedeæi razlozi ljudima predstavljaju smetnju za pokajanje:

Prvi: Odlaganje (et-tesvif); velika nada i vjerovanje èovjeka da mu je od života puno ostalo i da æe još dugo živjeti. Oni od dvadeset, trideset, pedeset, šezdeset godina, itd., misle da æe još živjeti. Svaki od njih se nada dugom životu. A to, nažalost, gubi ljudima priliku da se pokaju. A ko je taj koji puzdano zna da li æe danas živjeti ili neæe? Ko je taj koji zasigurno zna da li æe, kada iz kuæe iziðe živ, vratiti se u nju mrtav? Da li æe nekoga nositi ili æe njega drugi nositi?
Opremi se vjerom u Boga, jer ne znaš, kada padne noæ da li æeš do zore živjeti? Koliko li je zdravih bez razloga pomrlo, a koliko je bolesnih puno vremena proživjelo? Koliko li je mladiæa bezbjedno omrklo i osvanulo, a ne znajuæi da su im æefini skrojeni?

Drugi: Smatranje grijeha beznaèajnim; to je omalovažavanje grijeha i umišljenost da su mali i trivijalni. Meðutim, to nije svojstvo pravog vjernika, jer u hadisu kojeg prenosi Buhari se kaže: „Vjernik smatra svoje grijehe poput brda od kojeg se strahuje da æe se na njega strovaliti. Dok licemjer smatra svoje grijehe poput mušice koja mu je stala na nosu, pa kaže tako i tako“ . – Otjera to što mu je na nosu.
Razbolio se jedan dobri èovjek pa su prijatelji pošli da ga obiðu, ali ga naðoše kako sa velikim žalom plaèe. Rekoše mu: „O, ti, zašto plaèeš? Ti si mnogo dobra uradio. Nismo vidjeli da si neku svetost oskrnavio, niti da si neku obavezu (farz) izostavio.“ Reèe: „Tako mi Allaha, ne plaèem zbog toga. Veæ plaèem, strahujuæi da nisam uèinio kakav grijeh smatrajuæi ga malim, a da je on, ustvari, kod Allaha grijeh veliki“ .
Vrli prijethodnici su imali obièaj kazati: „Ne gledaj u malehnost grijeha, veæ u velièinu prema Kom si se ogriješio“.
Stoga, èovjek ne treba potcjenjavati grijehe. Rekli su da grijeh za kog se strahuje da neæe biti oprošten, jeste onaj za koji griješnik, prilikom njegovog èinjenja, govori: „Eh što mi nije svaki grijeh poput ovog!“ – potcjenjujuæi i omalovažavajuæi ga.

Treæi: oslanjanje na Allahov oprost; to je, takoðer, duhovna prepreka pokajanju. To pouzdanje šejtan usadi u srca nekih ljudi: „I poslije njih ostala su pokoljenja koja su Knjigu naslijedila i koja su kupila mrvice ovoga prolaznoga svijeta, i govorila: "Biæe nam oprošteno!“ (El-A'raf: 169). Tako su Jevreji radili. Uživali su na ovom kratkom dunjaluku, a govorili: „Bit æe nam oprošteno!“ Oslanjajuæi se na oprost i pomilovanje, a zanemarujuæi aspekt kažnjavanja. Uzvišeni Allah kaže: „Kaži robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj koji prašta i da sam milostiv, ali da je i kazna moja, doista, bolna kazna!“ (El-Hidžr: 49-50). Istina je da Njegova milost obuhvata sve, meðutim, za koga je ta milost ostavljena? On veli: „Dat æu je onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji u dokaze Naše budu vjerovali (El-A'raf: 156); „Milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela èine“ (El-A'raf: 56).
Kada èovjek èita kur'anski ajet: „Koji oprašta grijehe i prima pokajanje“, neka ga u potpunosti proèita: - „Koji strahovito kažnjava i obilno nagraðuje; drugog boga osim Njega nema, Njemu se sve vraæa“ (Gafir: 3).

Vjernik živi izmeðu nade i straha

Vjernik treba živjeti izmeðu nade i straha: „Strahujuæi od onoga svijeta i nadajuæi se milosti Gospodara svoga“ (Ez-Zumer: 9). Poput onih o kojima Allah kaže: „I nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako se treba èuvati“ (El-Isra': 57).
Dobri ljudi su govorili:
„Šta je srcu tvom pa dozvoljava da se uprlja, premda je odijelo vremena tvoga oprano. Nadaš se spasu a ne ideš putem njegovim. Znaj da laða na suhom ne plovi“.

Draga braæo, trebamo imati osjeæaj za pokajanjem, trebamo zapoèeti provjeru našeg raèuna kod Allaha, dž.š., pa da ispravimo greške i zastanemo kod vrata našeg Gospodara, kajuæi se i govoreæi: „Gospodaru naš, sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno æemo biti izgubljeni“ (El-A'raf: 23). Najbolje je izaæi iz mjeseca Ramazana sa iskrenim pokajanjem kojim æemo derogirati naše loša djela i oprati grijehe: „O vi koji vjerujete, uèinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašèe, kroz koje æe rijeke teæi, uveo (Et-Tahrim: .

Molimo Allaha, dž.š., da nam oprosti i da nas usmjeri ka iskrenom pokajanju. On sve èuje i blizu je. Neka je salevat i selam na Muhammeda, s.a.v.s., i na njegovu porodicu .



BILJEŠKE:

Prenosi ga Muslim u Ez-Zikru ved-du'ai vet-tevbeti vel istigfari (2702), Ahmed u El-Musnedu (17847), od El-Agmera el-Mezenija.
Prenosi ga Et-Tirmizi u Sifatu-l-kijameti ver-reka'iki vel ver'i (2499), rekavši da je èudan (garib). Ibn Madže u Ez-Zuhdu (4251), Ibn Ebi Šejbe u El-Musannefu, Kitabuz-zikri rahmetillahi (7/62), Ed-Darimi u Et-Tevbe (2727), Ebu Ja'la u El-Musnedu (5/301), El-Hakim u El-Mustedreku, Kitabut-tevbeti vel inabe (4/272), rekavši da mu je lanac prenosilaca ispravan, meðutim, nije ga iznosio. Ez-Zehebi kaže: Ali bin Mus'ade je blag (lejjin). El-Bejheki u Eš-šu'abu, Babun fi mu'alidžeti kulli zenbin bit-tevbeti (5/420), od Enesa. Albani ga u Sahihu Ibn Madže ocjenjuje poprilièno dobrim (hasen) (342.
Prenosi ga Ibn Madže u Ez-Zuhdu (4250), Et-Taberani u El-Kebiru (10/150), El-Bejheki u El-Kubra, Kitabuš-šehadati (10/154), od Ibn Mes'uda. El-Hajsemi u Medžme'uz-zeva'id: „Prenosi ga Et-Taberani a ljudi u njegovom lancu prenosilaca su pouzdani (sahih), osim Ebu Ubejdea koji nije èuo hadis od svog oca“ (10/330). Albani ga je ocijenio poprilièno dobrim u Sahihu Ibn Madže (3427).
Muttefekun 'alejhi: prenosi ga Buhari u El-Muharibine min Ehli-l-kufri ver-riddeti (6810), Muslim u El-Imanu (57), Ahmed u El-Musnedu (10216), Et-Tirmizi u El-Imanu (2625), En-Nesa'i u Kat'us-sarik (4871), Ibn Madže u El-Fitenu (3936).
Prenosi ga Buhari u Ed-Da'vat (630, Ahmed u El-Musnedu (3627), Et-Tirmizi u Sifatu-l-kijameti ver-reka'iki vel-ver'i (2497), od Ibn Mes'uda.
Prenosi ga Ibn Ebi ed-Dunja u El-Muhtedirin (365) od druga Božijeg Vjerovjesnika, s.a.v.s.
Vidi šta smo spomenuli u našoj knjizi „Pokajanje Allahu“ iz ciklusa „Na putu ka Allahu“. Takoðer, vidi šta smo spomenuli u našoj knjizi „Hutbe šejha Karadavija“ (Džumanski biseri – prijevod na bosanski jezik saèinio Dž.R. prim. prev.), hutba: „Pokajanje: uslovi i segmenti iskrenog pokajanja.“ Prvi tom. Takoðer, hutba: Od plodova ramazana: pokajanje“, kao i „Motivi pokajanja“ tom 7. izdavaèka kuæa Vehbe, Kairo.


S arapskog,
Džemo Redžematoviæ

Tewba-Pokajanje

Preveo: Adnan Magliæ

Ne postoji èovjek kojem nije odreðeno da griješi i pravi prijestupe. Zato je svakom nareðeno da se pokaje Allahu dž.š., vrati se svome Gospodaru, ostavi grijehe koje je uèinio i zamoli za njihov oprost. Ova konstatacija je u skladu sa èovjekovom prirodom sa kojom je stvoren. O njoj govore i potvrðuju je Kur'an i Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem.

Imam Tirmizi bilježi hadis u kojem Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem kaže: ''Svaki sin Ademov (èovjek) griješi, a najbolji griješnici su oni koji se mnogo kaju.'' U drugom hadisu kojeg bilježi imam Muslim od Ebu Hurejre, r.a. stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, rekao: ''Tako mi Onoga u èijoj je ruci moja duša, kada vi ne biste griješili, Allah dž.š. bi vas zamijenio narodom koji æe griješiti i moliti Allaha dž.š. za oprost, a On æe im praštati.''

Pokajanje u islamu nije stvar do koje je nemoguæe doæi, niti se radi o komplikovanim etapama kroz koje pokajnik može proæi samo uz uloženi veliki trud i napor. Pokajanje je jednostavno i lahko. Njegova vrata su u svakom trenutku otvorena i na njih može uæi ko god se želi pokajati i od grijeha oèistiti. Od Allahove dž.š. milosti ga neæe niko otjerati, sa Allahovih vrata ga neæe niko vratiti. Izmeðu njegove tewbe i Allaha dž.š. nema nikakvog posrednika ma koliko bili veliki i mnogobrojni njegovi grijesi. Kaže Uzvišeni:

''Reci: "O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah æe, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.'' (Ez-Zumer, 53.)

Islam ne posmatra pokajanje kao obiènu stvar èije je postojanje i izostanak na istom stepenu. Pokajanje èini sam èovjek i radi svoje liène koristi. Najprjeèe je da se pobrine za sebe. Ako sebi želi dobro pokajat æe se, a ako želi nešto mimo toga onda nek radi šta hoæe.

Islam podstièe i budi u èovjeku želju za pokajanjem. Nareðuje mu da požuri s tewbom i ostavljanjem grijeha prije nego doðe Dan u kojem griješnik neæe moæi ostvariti ono što želi, dan u kojem neæe moæi nadoknaditi ono što je propustio. Toga dana æe se kajati zbog uèinjenih grijeha, teško æe mu biti zbog stanja u kojem se nalazi i svega što ga je prošlo.

Veliki broj kur'anskih i hadiskih tekstova ukazuje na Allahovu dž.š. ljubav prema pokajnicima i Njegovu radost zbog njihovog pokajanja. Kaže Uzvišeni:

''Allah zaista voli one koji se èesto kaju i voli one koji se mnogo èiste.'' (El-Bekare, 222.)

Bilježi imam Muslim od Ebu Hurejre, r.a. da je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, rekao: ''Allah dž.š. se više obraduje pokajanju Svoga roba nego što se neko od vas obraduje pronalasku svoje izgubljene životinje.''

Islam od osobe koja je uèinila grijeh traži samo da ga odmah napusti, osjeti grižnju savjesti zbog uèinjenog, èvrsto odluèi da se neæe vratiti tom grijehu, te zatraži oprosta od Allaha dž.š. za sve što je uradio. Kaže Allah dž.š.:

''Onaj ko kakvo zlo uèini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naæi æe da Allah prašta i da je milostiv.'' (En-Nisa, 110)

Bilježi imam Ahmed da je Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, rekao: ''Otkup za uèinjeni grijeh je kajanje.''

Kroz ovaj kratki osvrt na pokajanje primjeæujemo koliko je islam lagahna vjera, kako je tolerantan kad je u pitanju tewba pokajnika i kako apsolutno ne otežava onome ko se želi pokajati i vratiti na Pravi put. Uoèili smo, takoðer, veliku razliku izmeðu islama i drugih vjera, kako u ovom tako i drugim segmentima. Islam nije vjera koja griješnika zauvijek protjeruje tako što mu ne oprašta grijeh, ne prima njegovo pokajanje osim ako izvrši samoubistvo, pati svoje tijelo ili da njegova duša ostane u prljavim i neèistim tijelima desetine ili stotine godina. Ova vjera ne želi osramotiti griješnika niti drugima dati do znanja koji je grijeh poèinio. Ne traži od èovjeka da na kuænim vratima napiše i obznani kakav je prijestup poèinio kao što je to sluèaj sa zakonom jevreja. Islam ne želi otkriti poèinjeni grijeh osim onoliko koliko to sam èovjek uradi. Naprotiv, on podstièe èovjeka da sakrije i ne govori drugima za prijestup koji je napravio te da koristi sva preporuèena sredstva za opraštanje tog grijeha.

Za pokajanje u islamu nam nisu potrebni sveæenici, stolica i ispovijedanje pred nekim drugim mimo Allaha dž.š. Ono ne ostaje lebditi nad èovjekovom glavom od èega navodno ne može nikada pobjeæi niti ga se riješiti. U islamu za iskreno pokajanje nije protrebna indulgencija koju griješniku daje sveæenik, shodno ovlaštenjima koja mu je crkva dodijelila.

Put islama nije nepristupaèan i ne traži od griješnika da proðe kroz sve te složene i komplikovane procedure. To ukazuje na savršenost u postavljanju vjerskih propisa, pravednost njegovog zakona i lahkoæu puta kojem poziva

NEMAM SRECE

Èesto se mogu èuti rijeèi „Nemam sreæe“, a one su, uistinu, velike i ne pridaje im se pažnja. Kada bi se pomiješale sa vodom mora, zamutile bi ga. Kako, Allahov robe, kad ti je tvoj Gospoadr dao blagodati koje se ne mogu pobrojati? Zar te nije stvorio zdravog i ispravnog? Zar te nije dao sve pogodnosti? Najbolja blagodat koju uživaš je uputa i odabir za istinu. Kako onda možeš...
... negirati Allahove blagodati koje su ti date? Ove rijeèi ukazuju da rob nije spoznao sebe, a ni svoga Gospodara. Nalaziš ga u mnogobrojnim blagodatima, a on govori: „Moja nedaæa je golema i ni u èemu nemam sreæe. Sva vrata su mi zatvorena. Ja sam u stalnom oèaju. U životi nikad dobra ne vidjeh, niti mislim da æu ikad više dobra vidjeti, zato što nemam sreæe!?“
Plaèi nad sobom, siromahu, jer si sebe zapostavio! Zaboravio si svoga Gospodara izgovarajuæi ove velike rijeèi. Gospodar ne zadužuje nikoga preko njegovih moguænosti. On nas ne zadužuje osim onim što ne možemo podnijeti. On je Milostiv, Samilostan.
On je prema tebi milostiviji nego što si ti sam prema sebi milostiv. Znaj, da dobro koje nas snaðe iskljuèivo dolazi od Allaha, a zlo koje nas je snašlo, koje nas snalazi i koje æe nas snaæi, je zbog naših loših postupaka, tj. zbog onoga što su stekle naše ruke. I pored toga, Allah mnogo oprašta. Sagledaj sam sebe i vidjet æeš da sebi èiniš nepravdu nepokornošæu svome Gospodaru, ili zato što grijehe èiniš, pa te je Allah radi njih kaznio.
Preporuèujem ti sljedeæe:
1. Tragaj za Allahovim blagodatima koje ti je podario i budi uvjeren da ih neæeš pobrojati, pa Mu zahvali na njima. Zahvalom na blagodatima naš Gospodar još daje više više blagodati: „Ako budete zahvaljivali, Ja æu vam još više dati.“ Ako rob ne poznaje Allahove blagodati i ne zahvaljuje Mu, kako æe poželjeti da mu Allah uveæa te blagodati, obilje, i da od njega odbije zlo.
2. Što više traži oprosta za svoje grijehe. Mi danju-noæu, javno i tajno, èinimo nepokornost svome Gospodaru. Traženjem oprosta Allah oprašta grijehe i daje ti ovosvjetske i onosvjetske blagodati. Hvala Allahu, pa On oprašta grijehe, a i to je velika blagodat! Samo zamisli šta bi bilo kada Allah ne bi opraštao grijehe.
3. Pokaj se Allahu zbog rijeèi koje su opreène zadovoljstvu Njegovom odredbom i suprotne tvom znanju da je Allah Mudar, da ne èini nepravdu, da je zabranio nepravdu Sebi. Ove rijeèi - „Nemam sreæe“ - predstavljaju direktni izazov Allahove srdžbe.
4. Moli Allaha, jer dova mijenja odredbu. Umjesto da se srdiš na Allaha, moli Ga da od tebe odagna belaj. Hvala Allahu, pa je On blizu, odaziva se i sve èuje. On je obeæao, a Njegovo obeæanje je istinito, kada je rekao: „Zovite Me, Ja æu vam se odazvati.“
5. Znaj da lažeš na Allaha kada kažeš da nemaš sreæe, tj. slagao si na Onoga koji ti je dao nepobrojive blagodati.
6. Znaj da je moguæe da sebe vidiš u nesreæi i zlu. Meðutim, i to je dobro za tebe. Allah zna, a ti ne znaš. „Možda nešto prezirete, a ono je dobro za vas, a možda nešto volite, a ono je zlo po vas.“
7. Tvoje rijeèi „Nemam sreæe“ direktno govore da nemaš lijepo mišljenje o Allahu. Naš Gospodar kaže: „Ja se prema Svome robu ophodim prema njegovom mišljenju o Meni, pa neka Moj rob misli o Meni što želi.“ Imaš ružno mišljenje o Allahu iz nekoliko aspekata, zato se poboj za sebe zbog rijeèi koje govoriš i znaj da je tvoja nedaæa ogromna. Plaèi nad sobom i traži oprosta od Allaha.
Allahu, Tebi pripada zahvala na svim vidljivim i nevidljivim blagodatima. Ja ti ne mogu iznijeti potpunu zahvalu, a Ti si onakav kako si Sebe pohvalio. Tebi pripada zahvala na islamu, Tebi pripada zahvala na imanu, Tebi pripada zahvala sve dok ne budeš zadovoljan i Tebi pripada zahvala kada budeš zadovoljan